
POZORIŠTE KAO SVETILIŠTE
27. mart, Svetski dan pozorišta obeležava se od 1962. godine u organizaciji Međunarodnog teatarskog instituta (ITI). Tradicionalnu poruku svim pozorištnicima uputio je Šahid Nadim, najznačajni dramski pisac Pakistana.
Ovaj umetnik, koji je gotovo čitav život proveo kao izbeglica – najpre iz Kašmira gde je rođen, potom iz Pakistana, koji je morao da napusti zbog političkog aktivizma. Veliki deo života proveo je u egzilu u Londonu, gde je sarađivao sa disidentskom pozorišnom trupom Ajoka teatar. Napisao je preko 50 dramskih tekstova, kao i adaptacija Brehtovih komada, politički je aktivista i borac za ljudska prava. Njegove drame se izvode na scenama širom Indije i Pakistana, ali i u Velikoj Britaniji, SAD, Norveškoj, Danskoj?
Pod naslovom “Pozorište kao svetilište”, Šahid Nadim je zapisao:
“Na kraju jednog izvođenja predstave o životu sufističkog pesnika Bale Šaha u produkciji Pozorišta Ajoka, jedan starac je, zajedno s jednim dečakom, prišao glumcu koji je igrao velikog sufističkog pesnika i rekao: „Moj unuk je jako bolestan. Molim vas, da li biste ga blagoslovili”? Glumac se iznenadio:”Ja nisam Bale Šah, ja sam samo glumac koji ga igra u predstavi”. Starac mu je odgovorio:”Sine, ti nisi glumac – ti si reinkarnacija Bale Šaha, njegov avatar”.
Odjednom, ukazao nam se novi koncept glume i pozorišta u kojem su glumci postajali reinkarnacije ljudi koje su predstavljali na sceni.
Istraživanje priče poput one o Bali Šahu – a takvih je mnogo u svim kulturama – može postati most između nas, pozorišnih stvaralaca i neupućene publike pune entuzijazma. Dok glumimo na pozornici, ponekad se zanesemo sopstvenom filozofijom pozorišta, ulogom preteča društvenih promena, i u tome izostavimo publiku. U toj sponi sa izazovima sadašnjice, lišavamo se mogućnosti da uronimo u izrazito potresno duhovno iskustvo koje pozorište može da podari. U današnjem svetu, u kom su netrpeljivost, mržnja i nasilje ponovo u porastu, i dok naša planeta sve dublje tone u klimatsku katastrofu, mi moramo povratiti duhovnu snagu. Moramo se boriti protiv apatije, letargije, pesimizma, pohlepe i ignorisanja sveta u kojem živimo, planete na kojoj živimo. Pozorište ima plemenitu ulogu da ispuni čovečanstvo energijom i pokrene ga da se izdigne iznad ambisa. Ono može da uzvisi pozornicu, prostor izvođenja, u nešto sveto.
U južnoj Aziji, umetnici s poštovanjem dodiruju daske scene na koju stupaju, a ta drevna tradicija potiče iz vremena prožimanja duhovnog i kulturnog. Vreme je da ponovo ostvarimo tu simbiozu umetnika i publike, prošlosti i budućnosti. Rad u pozorištu može da bude sveti čin i umetnici zaista mogu da postanu avatari uloga koje glume.
Pozorište uzdiže umetnost glume na viši duhovni nivo. Pozorište ima potencijal da postane svetilište, a svetilište prostor za izvođenje”.
(Sa engleskog preveo Dragan Babić)
Objašnjenja:
1 Bale Šah (1680–1757), uticajni sufistički pesnik koji je stvarao na pandžabi jeziku i pisao o kompleksnim filozofskim temama koristeći jednostavan jezik. Kao oštar kritičar verske ortodoksije i vladajuće elite, optužen je za jeres i nije data dozvola da se sahrani na gradskom groblju. Popularan je i cenjen uprkos verskim podelama.
2 Pozorište Ajoka je ustanovljeno 1984. godine. Reč „ajoka” na pandžabi jeziku znači „savremeno”. Repertoar ovog pozorišta uključuje drame koje tematizuju versku toleranciju, mir, rodno nasilje i ljudska prava.
3 Sufizam je islamska mistična tradicija. Sufistička poezija, koja se najčešće izvodi uz muzičku pratnju, izražava mističko jedinstvo koristeći metafore profane ljubavi.
4 Avatar je, prema hinduističkoj kulturi, reinkarnacija ili zemaljska predstava božanskog učitelja.