Vest | 26. avgusta 2022.

KLASIK OD KAD JE NAPISAN

„Tramvaj zvani želja“ Tenesi Vilijemsa, kultna drama jednog od najznačajnijih dramatičara druge polovine XX veka, u režiji Lenke Udovički premijerno će biti izvedena na repertoaru Beogradskog dramskog pozorišta 3. septembra na Maloj sceni „Predrag Pepi Laković“.

Predstava je rađena u koprodukciji sa BELEF festivalom (premijera 24. juna) i Teatrom Ulysses sa Briona, gde će prvi put biti izvedena pred publikom od 26. do 29. avgusta.
“Vilijemsa nije lako raditi, ne može se to “ofrlje” napraviti. Treba se potpuno predati tom sasvim posebnom tekstu, koji je svrstan među klasike gotovo u trenutku njegova nastanka. Tu su secirani muško-ženski odnosi, a tekst govori puno i o današnjici i o društvu, o ženi koju okolnosti i društvu samelju, biva silovana, a ni rođena sestra joj ne vjeruje”, smatra rediteljka Udovički.
Komad se smatra najizvođenijim tekstom ovog pisca od brodvejske premijere 1947. godine, koja je odigrana gotovo devetsto puta, a nagrađen je i Pulicerovom nagradom (1948). Vilijems je jedan od začetnika tzv “neudobnog pozorišta”, pravca koji se oslanja na realizam, a u osnovi razbija najuvreženije tabue i predrasude tadašnjeg društva. Reditelj Elija Kazan je 1951. snimio i filmsku verziju, koja je dobila 4 Oskara. Mada je na repertoaru BDP-a u “Zlatno doba” igrano čak 5 naslova Tenesi Vilijamsa, kultni “Tramvaj” nikada nije insceniran.
“Vilijams u vožnji našim “Tramvajem” progovara glasnim jezikom o temama koje su ga mučile, o slabostima koje su bile sastavni deo njegove egzistencije: mentalna labilnost, homoseksualnost, alkoholizam. U ovom se “Tramvaju” problematizuju i neka danas vrlo važna pitanja, pitanja koja se tiču položaja žene u savremenom društvu. Vilijams bi, da je danas naš stvarni, a ne samo literarni savremenik bio poznat i priznat zagovornik ženske emancipacije. No osim hrabrosti da progovori o zabranjenom, osim sposobnosti da nas natera da prepoznamo probleme likova koji ga s nama nesebično dele, pisac govori o trenutku kada jedno vreme zauvek prolazi i nestaje, a drugo, novo, dolazi. Sukob starog i novog očitava se pre svega i kao sukob dva svetonazora. Imamo li mi pravo verovati da iluzija može biti sastavni deo života, da još uvek ima mesta za ljubav u ovome svetu koje se odriče, stidi emocija”, zapitala se dramaturg predstave Željka Udovičić Pleština.
Prevod komada uradili su Vera Nešić i Dragoslav Andrić. Autorsku ekipu čine: scenograf Zorana Petrov, kostimograf Bjanka Adžić Ursulov, scenski pokret i koreografiju potpisuje Staša Zurovac, kompozitori su Najdžel Ozborn i Davor Roko, a za scenski govor zadužena je dr Ljiljana Mrkić Popović. Igraju: Branka Katić, Vanja Nenadić, Miloš Petrović Trojpec, Marko Todorović, Nađa Sekulić, Jovo Maksić, Nikola Malbaša, Miloš Lazarov i Bojana Stojković.
Pretpremijera je 2, a prva repriza 4. septembra.