O REDITELJU
Diplomirala pozorišnu i radio režiju u klasi profesora Nikole Jevtica predstavom Silvija (A.R.Garni) koja je još uvek na repertoaru Ateljea 212 od 1998. godine.Pozorišne režije: Kratkih rukava (Labiš, Malo pozorište Duško Radović), Bedni ljudi(Dostojevski, Atelje 212), Skapenove spletke (Molijer, Pozorište Milivoje Živanović, Požarevac), X+Y=0 (B.Pekić, Beogradsko dramsko pozorište), Mačak u čizmama (I.Bojović, Dečije pozorište, Subotica), Baron Lagiša (B.Miličević, Pozorištance Puž), Brana (K. Mekferskžon, Atelje 212, Nagrada za najbolju režiju – Užice 2005), Sebični princ (B.Miličević, Pozorištance Puž), Igra parova (M.Župančič, Beogradsko dramsko pozorište), Gospođa Ministarka (B.Nušić, Narodno pozorište Republike Srpske, proglašena za najbolju predstavu na festivalima u Smederevu, Jajcu, Brčkom, Doboju, Zaječaru), Madam San Žen (V.Sardu, Narodno pozorište Republike Srpske, proglašena za najbolju predstavu –žiri publike na festivalu u Jajcu), Razred (M.Župančič, Beogradsko dramsko pozorište). Milica Kralj je prvi dobitnik nagrade „Ljubomir Muci Draškić“ 2005. godine za predstavu Brana.
REČ REDITELJA
Reč reditelja „Plinska svetlost“ je izraz odomaćen u savremenom govoru, čak neovisno od poznavanja ovog dramskog komada ili filma koji je po njemu snimljen, i predstavlja snažan i efikasan proces uludjivanja koji kad se jednom pokrene, on dalje, kao osnovnu energiju koristi vaše strahove i sumnje. A strahovi i sumnje onda naviru iz svega što iole ili naizgled odudara od svakodnevnog, sve dok i u onom svakodnevnom ne počnete da slutite i tražite izvor mogućeg straha pa tako i nadjete osnovnu sumnju u vaš zdrav razum i moć rasudjivanja. Osnova na kojoj se gradi zaplet Hamiltonovog komada jeste – poverenje. I nekada ( a pogotovu u vremenu u kojem mi živimo) izgleda normalnije i logičnije da čovek poveruje da je on sam lud, nego da poveruje da su stvari zaista takve kakve jesu. Kao što je moguće da čovek vidi samo ono što želi, to jest da ubedi sebe da vidi nešto samo iz razloga što ne želi da vidi nešto drugo. Kao što se, isto tako, događa da čovek od silne želje da vidi nešto određeno ne vidi ni ono što mu je pred očima. U „Plinskoj svetlosti“ pravda ma kako spora bila ipak dostigne svoj cilj i to bi se možda moglo pripisati „šarmu starinskog“. Ali bilo bi tako obeshrabrujuće kada bi i mi danas baš svi verovali samo u to da se zločinac uvek vraća na mesto zločina.
Milica Kralj
IZ KNJIGE UTISAKA
Blaz
Sinoc sam prvi put boravio u BDP i mogu da kazem da se dugo nisam ovako dobro proveo.Predstava "Plinska Svetlost" me je odusevila,kao i glumacka ekipa koja je definitivno zasluzila najvisu ocenu.Rekao sam sebi da cu obavezno ponovo doci na neku od vasih predstava.
|