///////  

   Mileševska 64 a
   11000 Beograd, Srbija

   Centrala: +381 11 2835-111
   Biletarnica: +381 11 2837-000
   Marketing/Fax: +381 11 2837-111
NIL LABJUT
Neke devojke
režija: Gorčin Stojanović

       

Prijavite se elektronsku verziju repertoara

   
 
 
a O DRAMI


"Neke devojke" je studija o odnosu polova, odnosno komedija o odnosu savremenog muškarca prema životu, ljubavi i uspehu. Mladi zavodnik ima uspešan posao i predivnu verenicu. Međutim, reč je o tridesetrogodišnjaku koji se plaši trajnog vezivanja i čiji se ljubavni život svodi na nekoliko pokušaja vezivanja iz kojih je on taj koji je prvi "odšetao". Komad "Neke devojke" počinje njegovom odlukom da život promeni i veže se za dvadesetdvogodišnju medicinsku sestru. Pre ženidbe, odlučuje da poseti četiri žene koje je voleo: školsku ljubav Sem, Tajler koja ga je podučila seksualnim veštinama, Lindzi koja je sad već udata i Bobi, ljubav iz studentskih dana. Njegove bivše ljubavi žive u tri različita grada: Bostonu, Sijetlu i Čikagu. Tako započinje njegova odiseja s jednog na drugi kraj Amerike, kroz četiri hotelske sobe u potrazi za onom savršenom, sa kojom je već raskinuo. Prošle godine ova predstava je doživela veliki uspeh u londonskom Gilgud teatru, sa zvezdom američkog sitkoma "Prijatelji" Dejvidom Švimerom u glavnoj ulozi. Juna ove godine, predstava je premijerno izvedena u Njujorku, gde glavnu ulogu tumači Erik Mek Kormak, zvezda još jedne popularne američke komedije "Vil i Grejs".


 

 

 


 


a O REDITELJU

Gorčin Stojanović je diplomirao pozorišnu režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u klasi prof. Dejana Mijača i Egona Savina.

Režirao Šekspira, Steriju, Vedekinda, Nušića, Srbljanovićevu, Fasbindera, Lalića, Krausa, Duška Radovića, Taborija, Kejva, Tolera, Razumovsku, Lorku, Kajgo.

Režirao u većini beogradskih teatara, u Skoplju i Somboru. U JDP: "Draga Jelena Sergejevna", Lj. Razumovska, 1989; "Hamlet", Šekspir, 1992; "Mein Kampf", G. Tabori, 1993; "Poslednji dani čovečanstva", K. Kraus, 1994.


a O AUTORU

Nil Labjut (Neil LaBute) je više puta nagrađivani reditelj, scenarista i pisac pozorišnih komada. Studirao je pozorišnu režiju na Univerzitetu Brajam Jang, na kraljevskoj Akademiji u Londonu i na Univerzitetu u Njujorku.

Kao stipendista provodi u londonskom "Rojal kortu" nekoliko meseci, koje autor smatra krucijalnim za dalji tok njegove karijere. Već za svoje prvo filmsko ostvarenje "U društvu ljudi" (In the Company of Men) Labjut dobija tri nagrade: nagradu za scenario (Independent Spirit Award) 1998. godine, nagradu na Sandens filmskom festivalu 1997. godine kao i nagradu njujorkških filmskih kritičara za najbolji film. Filmska ostvarenja koja slede, kao što su "Prijatelji i komšije" (Your Friends and Neighbors), "Bolničarka Beti" (Nurse Betty) su takođe nagrađivana. Labjutovoj filmografiji se mogu dodati i filmovi "Posesivnost" (Possession), "Oblik stvari" (The Shape of Things) kao i brojni pozorišni komadi postavljeni u Londonu i na Menhetenu: "Milosrdno sedište" (The Mercy Seat), "Debela prasica" (Fat Pig), "Daleko odavde" (The Distance From Here), "Novi svet" (Merge).

Od samog početka, njegovi kontroverzni komadi dotiču se reperkusija životnih kombinacija u koje postavlja svoje junake (npr. međurasni ljubavni trouglao u "Ovako to ide" (This Is How It Goes) ili veza između vitkog i zgodnog mladića, zaljubljenog u preterano debelu ženu u komadu "Debela prasica". Neretko su dešavalo da njegovi komadi prestanu da budu izvođeni posle premijere jer je ovaj reditelj prelazio granice onoga što je prihvatljivo u pozorištu. Labjut istražuje skarednost koja se krije i ispod najblagorodnije spoljašnjosti.


a IZ ŠTAMPE


Nezrele i one ludorije

Piše: Željko Jovanović

Nastojeći da napiše hroniku "seksualnih ludorija" jednog mladića, odnosno istoriju odrastanja jednog muškarca, Nil Labjut je pozvao u pomoć četiri žene. Pri tom, jedino onoga o kome je reč ostavlja bez imena, podvlačeći opšti princip muške nesnađenosti i trajne nezrelosti. Sama priča o nezrelosti, naime, zasnovana je na jednom u osnovi takođe nezrelom potezu glavnog junaka: on, naime, odlučuje da pre venčanja poseti svoje bivše devojke i pokuša da ispravi greške iz prošlosti. Ispostaviće se, međutim, da je ne samo ponovo zabrljao već je i ono što mu je bilo oprošteno izvučeno u prvi plan, ali i da je povod za akciju nešo sasvim drugo.

"Neke devojke", neka je vrsta pseudoeseja koji otvara niz, kolokvijalno govoreći, bezbrojnih mogućnosti interpretacaje, koju je petoro glumaca zagrabilo na pravi način. Gordan Kičić je u ulozi Muškaraca opšteg tipa bio sasvim ubedljiv i konkretan. Verovali smo mu i kad debelo laže kao Muškarac, ali i kad iskreno, mada samo za trenutak, pati kao Muškarac. Što se tiče uloga onih bez kojih ništa ne biva, četiri žene, reč je o paleti ne samo ženskih likova već pre svega kreacija. Ljubinka Klarić tako uspešno brani žensku potrebu za princom, čak i kada se na tom putu udruženo, ispreče deca i godine. Nataša Marković vešto senči razliku između izgleda i unutrašnjeg stanja fatalne žene sa običnim potrebama. Tamara Vučković brani pravo na osvetu žene čak i kada je sama pre toga varala muža, dok Sonja Kolačarić u svojoj igri istražuje razliku između ljubavi i mržnje.

Ono što najnoviju predstavu BDP čini zanimljivom, jeste lakoća i neposrednost izraza na kojoj reditelj Gorčin Stojanović insistira u svakom od tri segmenta kojima se bavio: režijom, scenografijom i izborom muzike.

S obzirom na to da je u sve četiri kombinacije ovog komada krivac Muškarac, kao posebno zanimljivo izdvaja se Stojanovićevo nastojanje da uzvrati udarac: u svim promena, naime, preostale tri glumice imaju zadatak da pospreme hotelsku sobu u kojoj On, Muškarac, tajno snima razgovore u kojem ga one naizmenično razapinju na stub srama.


 


Režija, izbor muzike i scenografija
Gorčin Stojanović
 
LICA:
Čovek
Gordan Kičić
Sem
Jelena Ćuruvija
Tajler
Nataša Marković
Lindzi
Tamara Vučković
Bobi
Sonja Kolačarić
 
Prevod
Danica Ilić
Pomoćnik reditelja
Sanja Beštić
Kostimograf
Lana Cvijanović
Organizatori
Srđan Obrenović
Inspicijent
Dejan Popović
Produkcija
BDP


Knjiga utisaka